UV-VIS spektroskopija je znanstvena tehnika koju znanstvenici koriste kako bi dobili informacije o različitim materijalima. To je izuzetno korisno jer znanstvenicima govori od čega nešto sastoji na osnovu količine svjetlosti koju absorbira. Ova tehnika se temelji na usmjeravanju zraka svjetlosti na materijal i mjerenju kako se ponaša svjetlo kada ga udari. (Kada svjetlo udari na materijal, dio ga absorbiraju čestice poznate kao elektroni koji čine taj tvari.) Energija svjetla uzrokuje da elektroni skoče na više energijske nivoje. Znanje o tome kako se ti elektroni kreću može dati znanstvenicima cijenjive informacije o tvari, uključujući kako se različiti hemikaliji ponašaju i kako ih je moguće primijeniti u područjima poput medicine, ekološke znanosti i znanosti o materijalima.
Znanstvenici u laboratorijskim uvjetima često koriste UV-Vis spektroskopiju kako bi ispitali jesu li i kakve kemijske tvari prisutne u uzorku tvari. To postižu osvjetljavajući uzorak te tvari svjetlom različitih boja ili talasnih dužina. Zatim zapisuju koliko je svjetlost prošla kroz uzorak u odnosu na to koliko je svjetlost apsorbirana. Taj proces im omogućuje stvaranje specifičnog snimka nazvanog apsorpcija spektrum. Taj spektrum prikazuje apsorpciju i prodirnost svjetla kroz uzorak. Boje koje se apsorbiraju ovisi o strukturi tvari, pa ovaj apsorpcijski spektrum pruža korisne informacije o čemu se uzorak sastoji.
Iako se namjerica UV-Vidljiva spektroskopija može činiti složena, zapravo ima brojne praktične primjene u našim dnevnim životima. Na primjer, ovaj metod mogu doktori koristiti za određivanje nivoa hormona ili vitamina kada su njihovi nivoi izravno mjereni u osobačinoj krvi ili urinu. WHO čini ovo vrlo važnim za razumijevanje zdravlja pacijenata. Takođe može pomoći znanstvenicima da odrede postoji li štetnih tvari, poput zagađivača, u vodi ili tlu. Ovo pomaže da čuvamo naš okoliš sigurnim i čistim. Za proučavanje malih čestica (poput na nanoskali) u materijalnoj znanosti, kao i u solarnim pločama, laserima itd., koristi se UV-Vidljiva spektroskopija. To omogućuje istraživačima da prouče različite spojeve i njihove mehanizme.
Postoji mnogo lijepih nijansi boja: plava, zelena, narančasta, žuta, crvena, ljubičasta. Ove boje su posljedica strukture tvari i rasporeda njihovih elektrona. Elektroni bojovitog spoja skoče na viši nivo energije kada ga pogođe svjetlo. To stvara razmak ili rupu u molekulu. Uzbudnjenje elektrona se kreće unutar i oko molekula, što uzrokuje određenu boju svjetlosti koja se odbija od spoja. Znanstvenici mogu saznati više o elektronskoj strukturi tvari proučavanjem ovih boja i kako bi se mogle koristiti u raznim primjenama.
UV-Vis spektroskopija se takođe može koristiti za proučavanje elektronske strukture različitih molekula i materijala. Postoji više vrsta svjetla, uključujući UV (ultraljubičasto) svjetlo, vidljivo svjetlo i infracrveno svjetlo. UV ima najkraće talasne dužine, stoga ima veću energiju. S druge strane, infracrveno svjetlo ima duže talasne dužine i manju energiju. UV-Vis spektroskopija: UV svjetlo omogućava znanstvenicima da precizno proučavaju svojstva tvari. Absorpcija ultraljubičastog svjetla može izazvati kemikalne promjene i osloboditi elektrone za migraciju na različite pozicije na energetskom阶梯u. Proučavanjem svjetla koje ostaje nakon ovih promjena, znanstvenici mogu procijeniti elektronsku strukturu tvari koju proučavaju.
Copyright © Shanghai Labtech Co.,Ltd. All Rights Reserved