UV-Vis spektroskopija je naučna tehnika koju naučnici koriste za dobijanje informacija o različitim materijalima. To je od velike pomoći jer govori naučnicima da znaju od čega se sastoje stvari prema tome koliko svjetlosti apsorbiraju. Ova tehnika se zasniva na usmjeravanju snopa svjetlosti prema materijalu i mjerenju kako se svjetlost ponaša kada ga udari. (Kada svjetlost udari u materijal, neke od njih apsorbiraju čestice poznate kao elektroni koji čine supstancu.) Svjetlosna energija uzrokuje da elektroni skoče na više energetske nivoe. Poznavanje načina na koji se ti elektroni kreću može dati naučnicima vrijedne informacije o supstanci, uključujući kako se različite hemikalije ponašaju i kako se mogu primijeniti u oblastima poput medicine, nauke o okolišu i nauke o materijalima.
Naučnici obično koriste UV-Vis spektroskopiju, kako bi ispitali da li se i kakve hemikalije nalaze u uzorku supstance u laboratorijskim uslovima. Oni to postižu sijanjem svjetlosti različitih boja ili valnih dužina na uzorak supstance. Zatim bilježe koliko svjetlosti prolazi kroz uzorak u odnosu na količinu svjetlosti koju apsorbira. Ovaj proces im omogućava da proizvedu određenu fotografiju pod nazivom apsorpcijski spektar. Ovaj spektar pokazuje apsorpciju i transmisiju svjetlosti kroz uzorak. Određene boje koje se apsorbiraju zavise od strukture tvari, tako da ovaj apsorpcijski spektar prenosi korisne informacije o tome od čega je uzorak napravljen.
Iako se ideja UV-Vis spektroskopije može činiti zamršenom, ona zapravo ima brojne praktične primjene u našem svakodnevnom životu. Na primjer, ovu metodu mogu koristiti liječnici za određivanje nivoa hormona ili vitamina kada se njihov nivo direktno mjeri u krvi ili urinu osobe. SZO ovo čini veoma važnim za razumijevanje zdravlja pacijenata. Takođe može pomoći naučnicima da utvrde da li postoje štetni materijali, kao što su zagađivači, u vodi ili zemljištu. Ovo pomaže da naše okruženje bude bezbedno i čisto. Za proučavanje sićušnih čestica (kao na nanoskali) u nauci o materijalima, kao i solarnim panelima, laserima, itd. Koristi se UV-Vis spektroskopija. Ovo omogućava istraživačima da proučavaju različite spojeve i njihove mehanizme.
Postoji mnogo lijepih nijansi boja: plava, zelena, narandžasta, žuta, crvena, ljubičasta. Ove boje su posljedica strukture tvari i rasporeda njenih elektrona. Elektroni šarenog spoja skaču na viši energetski nivo kada svjetlost udari u njega. Ovo stvara prazninu ili rupu u molekulu. Uzbuđenje elektrona kreće se unutar i oko molekule i dovodi do specifične boje svjetlosti koja se odbija od spoja. Naučnici mogu naučiti više o elektronskoj strukturi supstance proučavajući ove boje i kako se ona može koristiti u različitim aplikacijama.
UV-Vis spektroskopija se također može koristiti za proučavanje elektronske strukture različitih molekula i materijala. Postoje različite vrste svjetla uključujući UV (ultraljubičasto) svjetlo, vidljivo svjetlo i infracrveno svjetlo. UV ima najkraću talasnu dužinu, stoga ima veću energiju. S druge strane, infracrveno svjetlo ima veće valne dužine i manje energije. UV-Vis spektroskopija: UV svjetlo omogućava naučnicima da pomno ispitaju svojstva supstanci. Apsorpcija ultraljubičastog svjetla može ostaviti kemijske promjene u svom tragu i slobodne elektrone da migriraju u različite točke na energetskoj ljestvici. Ispitujući svjetlost koja se pojavljuje nakon ovih promjena, naučnici su u mogućnosti da procijene elektronsku strukturu supstance koju proučavaju.
Tvrtka sa certifikatom ISO9001 TUV
Autorsko pravo © Shanghai Labtech Co., Ltd. Sva prava pridržana
EN
AR
BG
CS
DA
NL
FR
DE
EL
HI
IT
JA
KO
PL
PT
RO
RU
ES
SV
CA
TL
IW
ID
SR
SK
VI
ET
HU
TH
TR
FA
AF
MS
GA
MK
BN
BS
LA
MN
NE
